Voćinska hodočašća – jedinstveni oblik vjerskog turizma, 2010.
Muzej iza zavjese – osnivanje i rad Zavičajnog muzeja Slatina, 2009.
Rimokatolička župa svetog Josipa u Slatini – 2009.
Tvornica pjenušca Schaumburg – Lippe u Slatini - prva proizvodnja pjenušca u Hrvatskoj, 2008.
Voćinska crkvena povijest, 2007.
Priča o staklenoj perlici.

Tradicijski nakit slatinskog kraja, 2007.
Sačuvana kulturna baština naša je veza sa precima i bogatstvo koje moramo prenijeti mlađim generacijama. Tradicijske su djelatnosti dio kulturne baštine i prepoznatljivi su znak naroda ili zemljopisnog područja, ali i vidljiva slika našeg odnosa prema baštini.
Ravničarski dio Hrvatske – Slavonija, Baranja i Srijem ubrajaju se po načinu izrade, količini i načinu nošenja tradicijskoga ruha u panonski kulturni krug. Njegovo je obilježje bogato tekstilno rukotvorstvo s obiljem suvrstica narodnoga ruha, tkalačkih tehnika, načina i motiva veza, izrade čipke i tradicijskoga nakita. Platno otkano na tkalačkom stanu od pamuka, svile, domaćega prediva od konoplje ili lana korišteno je za izradu odjeće svih članova obitelji, za tekstilne predmete neophodne u stanovanju, pripremi hrane, dekoraciji stambenih prostora i sl.
U sjevernoj hrvatskoj ravnici smjestio se i slatinski kraj koji čuva u ormarima ili pamćenju svoju kulturnu baštinu. Sastavni je dio Virovitičko-podravske županije. Kroz povijest je obuhvaćao područja današnjih općina Čađavice, Sopja, Nove Bukovice, Mikleuša i Voćina, te područje grada Slatine, kao gospodarskog i kulturnog centra.
Tradicijska ženska nošnja slatinskog kraja sastoji se od više slojeva odjevnih predmeta, raznovrsnih podsuknji - podrokljica, suknji, pregača – fertuna, rubaca -marama i bluza - oplećaka, za čiju su izradu potrebne velike količine domaćega otkanoga platna ili tvorničkoga platna naknadno dekoriranoga vezom, čipkom, aplikacijama i sl. Nošenje narodnoga ruha u najsvečanijim prigodama prilika je da se pokaže marljivost žene koja ga je izradila, ali i imovinsko stanje njezine obitelji.
Iako je etnografska slika slatinskog kraja naoko jedinstvena i jednostavna, ona krije raznolike manje kulturne cjelina, labavih granica, koje se međusobno isprepliću, nadopunjavaju i pridonose bogatstvu kulturne baštine. Unutar ove slike je područje sela Sopja, Noskovaca i Gornjeg Predijeva koji su smješteni uz južnu obalu rijeke Drave i jedna su homogena sredina po sadržaju kulturnih elemenata. Tradicijska je nošnja ovih sela izrađena od bijeloga domaćega otkanoga platna u mnogim suvrsticama tkanja i s ukrasnim manjim detaljima tkanja, čipke u crveno-bijelo-plavim kombinacijama.
U svom najljepšem izdanju – uz svečanu nošnju narod je uvijek stavljao nakit. Tradicijski je nakit u ravničarskom dijelu Hrvatske često izrađen od staklenih kuglica i cijevčica toplih, zagasitih boja nanizanih u jednostavne nizove zvane struke ili po prepoznatim shemama u višebojne ogrlice zvane šalange, praporci ili košarice. Ovi potonji karakterisitčni su nakit u naprijed spomenutim selima Sopju, Noskovcima i Gornjem Predrijevu.
Ogrlice su izrađivane u kućnoj radinosti, čuvane su kao dragocjeni nakit i naslijeđivane su unutar obitelji od majki, baka, teta i sl. Staklena kuglica, kao osnovni sastavni element ove ogrlice, čuva sjećanje na njih i prenosi generacijama znanje nizanja tradicijskog nakita i vječitu žensku radost izrade ručnog rada u osobitim trenucima iščekivanja i nade.
U proteklih nekoliko godina znanje izrade tradicijskog nakita obnovljeno je u Sopju u sklopu muzejskih radionica. Donosi određeni prihod ženama koje se uglavnom bave poljoprivredom. Tradicijski se nakit nosi i danas uz svečanu nošnju na folklornim nastupima te u seoskim ili crkvenim svečanostima. Po korištenim sastavnim dijelovima otkriva srednjeeuropske utjecaje, a po umjetnosti izrade i načinu nošenja predstavlja kako materijalnu tako i nematerijalnu kulturnu baštinu, koju na ovaj način upoznajemo, prezentiramo i nastojimo sačuvati mlađim naraštajima.

Povijest školstva slatinskog kraja, 2002.
Tradicijsko stanovanje i graditeljstvo slatinskog kraja, 2005.